
Moj stav o karcinomu, temeljen na vlastitu iskustvu, bilo koje vrste, bilo gdje, kod bilo koga je da smo ga sami “zaradili” svojim načinom života!
U životu sam sama sve režirala, kako i kada sam htjela, kao i svi Vi, nije nam to radio nitko drugi ili treći ili peti!
E pa kad smo se već tako zdušno trudili dovesti svoje tijelo, svojim umom u takvo stanje, onda to pogubno stanje moramo sami i riješiti!
Bez cviljenja, kukanja, opterećivanja cijelog svijeta, a pogotovo svojih najbližih. Tako sam i pristupila bolesti deklariranoj kao:
ADENOCARCINOMA PAPILLARE VESICAE FELLEAE pT2b
Ovo je doista vrlo rijedak karcinom. Na Googlu ima gotovo pa ništa informacija o istom, ali je zato velika prednost u životu svakog čovjeka, kada ima dvije sposobne i obrazovane kćeri, koje pronađu sve što je potrebno kada je potrebno.
Onkolozi su svi složno iznijeli tezu da je to agresivan karcinom, te da mi zbog progresivnog razvoja bolesti ostaje svega koji mjesec života. Stoga mi nisu htjeli operirati zahvaćeni dio organa, a i nisu znali bi li mi neka kemoterapija pomogla… A i da to baš u takvom slučaju i nema svrhe…A i da to sigurno neće odraditi…I to neće je išlo u nedogled.
Dakle, kada su liječnici digli ruke od mene, na čemu sam im sada baš zahvalna, probudili su u meni neku snažnu dodatnu snagu, te aktivirali još snažniju volju da si pomognem sama!
Unatoč i usprkos njihovim oprečnim stajalištima…
Kći mi je odmah pronašla na pretek linkova o liječenju karcinoma, a među njima i i link o Gravioli, čistom listu te biljke, koja se prodavala u Americi i doslovno rekla: To odmah kupi! Ne moram Vam reći cijenu tih prvih kutija koje su mi stizale iz Amerike. Nakon cca godine dana, pojavila se i na našem tržištu, što je spasilo moj, ionako bolešću, načeti budžet.
Nakon dobivene dijagnoze počela sam odmah uzimati razne vrste biljaka u obliku kapi, čajeva, sirupa, praha, zatim nekoliko vrsta meda, sve preparati časne Ljubice iz Posušja, te Graviolu u dozama koje vam ovdje ne smijem ni reći. Najbitnije je da sam punih 90 dana koristila specijalno ulje, koje me definitivno vratilo u život. Nakon toga, nikada ga više nisam trebala niti sam se na njega navikla, jer su to samo puste priče…

Naše tijelo je sposobno samo sebe „rekuperati“. To vidimo kad porežemo neki dio tijela, pa rana zacijeli, kad nas nešto zaboli, pa ipak prođe… Uz lijekove ili bez njih, ali prođe, ne umiremo zato jer nas zaboli zub, glava, koljeno, kralježnica… A kad nas operiraju, pa se rane zatvore, oporave… Pa kad nastavljamo živjeti bez ruku, nogu, organa ovog ili onog… Ma jaka smo mi bića, složena, komplicirana i do beskraja – glupa! Ne znamo čuvati zdravlje dok ga imamo, niti živjeti život zbog sreće, radosti, mira i punoće osjeta i doživljaja.